Psi na utvrdi

Od kada djelujemo na utvrdi udomljujemo pse koji su sve ovo vrijeme naši najvjerniji pratitelji. Premještanjem Hrvatske vojske iz nekih Pulskih vojarni za sobom su ostavili pse koji su nažalost bili osuđeni na eutanaziju. Jedini spas bilo je udomljavanje. Iiz tog razloga uzeli smo odraslog njemačkog ovčara, starog nekoliko godina. Nazvali smo ga Čibo. Sa nama je bio sve do njegove trinaeste godine kada smo zbog bolesti bili prisiljeni oprostiti se od njega. Danas na mjestu njegova groba raste hrast posađen njemu u čast.

Nedugo nakon njegove smrti udomili smo Forta (eng. fort- utvrda), predivnog mješanca belgijskog ovčara i kuje mješanke.  Pola godine kasnije udomljavamo i mješanca njemačkog ovčara koji dobija ime Kael. Još je nekoliko pasa bilo kod nas, što pronađenih (do udomljavanja), što na čuvanju…

Jednom prilikom netko nam je doveo mješanku njemačkoj ovčara i haskija koju je upravo pregazio auto. Tom je psu noga bila u potpunosti smrskana. Držali smo je cijeli dan i zvali svoje članove, veterinare i prijatelje, ali kako je bio državni praznik nitko se nije odazivao. Ako kojim slučajem preživi,  odlučili smo je nazvati Sretna. Do večeri je došla jedna veterinarka, pa je ona dogovorila da lokalni veterinar otvori svoju ambulantu za nju i tako je taj „sretni“ pas postao medijska zvijezda. Priča je izašla u novinama, a ljudi koji su je čitali dolazili su kod veterinara koji ju je zbrinuo do operacije i za vrijeme oporavka i donirali hranu i novac za lijekove. Na kraju je izvršena skupa operacija ugradnje bioloških implantata. Kada je trebalo pronaći novac za operaciju jedna je njemačka udruga za zaštitu životinja srećom pročitala priču u novinama i u roku od jednog dana, u malom gradu na sjeveru njemačke, sakupila novac za operaciju među svojim članovima. Novac su donijeli osobno jer su htjeli upoznati ljude koji su se žrtvovali za tog psa, pa je ta priča izašla i u njemačkim medijima. Psa smo i službeno, kao što smo mu obećali, nazvali Sretna i udomili u dobre i sigurne ruke.